ŽIVKO MALEŠEVIĆ – in memoriam

12:0
Kategorija: Gimnazija Banja Luka
29. avgust 2016. godine

Prekjuče, u subotu 27. avgusta, na novom groblju u Vrbanji sabrala se porodica, nekoliko prijatelja i kolega, da, kako to običaji nalažu, nakon 40 dana od kako sa ovog svijeta ode njihov muž, otac, brat, drug i kolega Živko Malešević, sa sveštenikom opoje grob i prisluže svijeću.

Slika


Malo je ko otišao u penziju na tako dostojanstven i primjeren način kao naš profesor Živko Malešević. Njegove kolege iz Aktiva i đaci priredili su mu onog majskog petka u zbornici prelijep, dirljiv ispraćaj, rastanak pun duha, muzike i strofa, rastanak kakav i dolikuje takvom profesoru, a on to sve začini dosjetkama i stihovima. Kao u priči...

 A onda na junskom izletu, još jedno lijepo i iskreno drugovanje, pjesma, muzika i opet Živkovi stihovi… I ‘’Plavi žaket’’, koji je on kazivao i taj, posljednji put, sa istim žarom kao i prije godinu, pet, petnaest… I pri rastanku, dok je mašući odmicao prema kapiji, tamburaš zasvira ‘’A sad adio’’... Kao u priči…

Dođe i juli, i subota, dvadeset treći. Šezdeset peti Živkov rođendan. I… KRAJ! Kako rekoše doktori, dva udara, za njega jača negoli ona dva krajiška zemljotresa prije skoro pola vijeka, otrgoše ga sa ovoga svijeta. Kao u priči...

O ovaj četrdesetodnevni pomen našem Živku, kada – kako podsjeti sveštenik – Gospod odlučuje o dušama smrtnika, vjerujemo da se njegova obrela međ’ pravednicima i da nas on gore, na nebu čeka… Možda baš u plavom žaketu…